51. OBLJETNICA ROĐENJA DRAŽENA PETROVIĆA
od PrimoštenPlus I.P.
Slični članci
Na današnji dan, prije točno 51 godinu, u Šibeniku se rodio košarkaški genijalac, neponovljivi Dražen Petrović. S Baldekina je krenula priča o najvećem hrvatskom košarkašu svih vremena, pa iako je tragična pogibija u 29. godini života prekinula sjajnu karijeru, košarkaški Mozart svih ovih godina živi i živjet će istim intenzitetom u legendi i sjećanjima njegovih Šibenčana, ali i šire.
Ako je istina da se prva ljubav nikad ne zaboravlja, onda je Šibenik ostao u meni od prvih dana. Tamo je sve počelo – premda sam emocije često gurao u stranu, nikada zapravo nisam imao dovoljno vremena, teško je, nemoguće zaboraviti te prve dane, Acine treninge, dan kad sam prvi put ušao u dvoranu, sve one sate koje sam proveo sam na parketu. Lopta, koš i ja. Šibenik je odredio moju karijeru i pokazao put. I to je priča koja nema kraja, kazao je jednom prilikom Dražen jasno pokazujući koliko mu je značio rodni kraj.
A koliko Šibenčanima znači Dražen jasno se da vidjeti i za vrijeme svake godišnjice pogibije, te obilježavanja njegova rođendana, ali i ostalih se dana u godini sugrađani rado i s ponosom sjete ‘svog Malog’. Bit će tako i danas, i veliki i mali Šibenčani doći će se pokloniti i još jednom prisjetiti svog sugrađanina, virtuoza košarkaške lopte.
Što je Draženu značila košarka svjedoče i riječi njegova starijeg brata Aleksandra: – Dražen me je gledao, upijao, valjda je tako u svakoj obitelji. Ozbiljno sam počeo s košarkom s 12, 13 godina, Dražen je uvijek bio privjesak. Na svakom treningu stalno je pitao: ‘Kad idemo, Aco?’. U onoj istoj dvorani na Baldekinu, dva današnja koša i četiri drvena. Igrali smo zajedno i prije treninga i nakon treninga i tu je nekako počela Draženova ljubav prema košarci, ljubav koja ga je držala jednakom žestinom do posljednjeg dana. I daha. Od prvih dana, imao je šest, sedam godina, lopta je bila veća od njega, stalno se motao, trčao, morao sam uvijek jednim okom gledati da ga netko ne pregazi. U protrčavanju, za vrijeme treninga, da ne krene za loptom. Uvijek je to želio.
– Mnogo puta su me pitali odakle mi tolika volja, želja za treningom, glad za koševima kada sam u košarci sve postigao i kada nemam potrebe za novim dokazivanjima. Odgovor nije težak: dok igram košarku, želim biti najbolji, govorio je Dražen, čijim stopama žele i danas brojni (i ne samo) Šibenčani, polaznici Škole košarke koja nosi njegovo ime.
O Draženu su riječi hvale imali mnogi. Svojedobno je i poznati hrvatski sportski novinar Neven Bertičević napisao: – Ostala je priča o košarkašu koji nikad nije vidio utakmicu koju ne može dobiti. Ni poziciju s koje ne može zabiti. Njegova je košarka uvijek nudila nešto više. Poezija u pokretu, kako bi napisali Amerikanci. Naš mali iz Šibenika koji je krenuo s Baldekina da bi – pokorio svijet. Nitko ga nije mogao zaustaviti. Ni Rick Adelman u Portlandu. Nitko ne može zaustaviti najveće, ne možeš ih ni usporiti. Najveće poput Dražena Petrovića.
Izvor:Šibenik.in
od PrimoštenPlus I.P.
Zadnji članci
