KAKO JE RIMSKO CARSTVO MIJENJALO KRAJOLIK DANAŠNJEG PRIMOŠTENSKOG PODRUČJA

Slični članci

• U restoranu Camp Adriatic Primošten nastupa Klapa Adria
• Za Badnjak i Božić prognoziraju lijepo i sunčano vrijeme
• Svjetski dan osoba s Down sindromom: Ne zaboravite obući šarene čarape

U ovom članku bavim se krajolikom primoštenskog područja, te antičkim arheološkim ostacima poznatima iz literature, ali i iz osobnih arheoloških terenskih pregleda.  Dolaskom Rimske Republike, pa zatim Rimskog Carstva, dolazi do stvaranja novih političkih, društvenih, i kulturnih odnosa. Antropolog M. Dietler u svojoj knjizi “Archaeologies of Colonialism” navodi da Rim možemo smatrati prvom kolonijalnom silom s administrativnim i vojnim kapacitetom da provede takvu vrstu kolonizacije na velikom području. Ovo područje za vrijeme rimske uprave se teritorijalno i administrativno nalazilo u sklopu provincije Dalmacije kada dolazi do velikih transformacija krajolika.

Naime, prostor nije fiksan i nepromjenjiv, stoga se kod proučavanja kulturnog krajolika ne smijemo dovesti u zamku da ga promatramo jednodimenzionalno. On se stalno mijenja i oblikuje djelovanjem različitih aktera kao što su ljudi, životinje, biljke, klimatske pojave (kiša, vjetar, led…), ali i pojava poput potresa, požara, dizanja i spuštanja razina mora i slično. Iako se prostor djelovanjem čovjeka fizički mijenja, u njemu su i dalje prisutne starije prostorne intervencije. U antičko doba prostorom su zasigurno između ostalog dominirale i prapovijesne gradine, grobni humci, ostaci naselja, i drugo. Starije prostorne strukture se kroz vrijeme počinju koristiti na drugačiji način, bilo da se uništavaju, preoblikuju ili napuštaju. Moramo imati na umu da se s promjenom društvenog konteksta mijenja i odnos ljudi prema prostoru, pa tako neki prostori dobivaju nova značenja i svrhu.

Izvangradski prostor u vrijeme vladavine Rimskog Carstva dijelimo na nekoliko osnovnih tipova, kao što su tzv. “villae rusticae” (vile rustike), odnosno gospodarsko-ladanjski sklopovi s posjedom, te “vicus” i “pagus” kao nekakvi oblici zaseoka i sela. Nažalost naše spoznaje o “vicusima” i “pagusima” u doba Rimskog Carstva su minorne, zbog toga ćemo se u ovom članku koncentrirati na   “villae rusticae”, koje su bile odraz novih drušvenih, političkih i ekonomskih odnosa. Činile su produžetak rimskog grada i kao takve na vizualnoj i društvenoj razini mijenjaju prostor. Kroz njih se projicirala i odražavala moć rimske elite (L.Revell, Roman Imperialism and local identities 2008., str. 47.). U to doba dolazi do intenzivnog uzgoja novih ratarskih kultura, primjerice maslina i vinove loze, kao i do promjena u korištenju oruđa. Mijenja se i način proizvodnje, te dolazi do masovne upotrebe vrsta posuda kao što su amfore i dolije. Bitna promjena koja je nastupila upotreba je novih materijala u izradi građevina u čemu je glavnu ulogu imala žbuka i cigla. Ona se po današnjim saznanjima na ovim prostorima nije koristila prije početka rimske vladavine nego je gradnja bila suhozidna, ili uz upotrebu pečene zemlje (gline). Postavimo li sebe u taj novi “rimski” krajolik u njemu se vide velike promjene kao što su nove strukture, ožbukani bijeli zidovi ponekad kolorirani najčešće crvenom bojom, trijemovi sa stupovima, zatim upotreba luka koja dolazi kao velika novost u građevini tog doba. Freske na unutrašnjim zidovima prostorija, ponegdje podovi od mozaika, crveni krovovi od tegula (krovni crijep) i imbrexa (kupa kanalica), zatim prozori od stakla koji odbijanjem sunčevih zraka svjetlucaju. Svi ti elementi u ranijim razdobljima nisu postojali i dolazili su postepeno. Promjenu možemo usporediti s početkom masovne primjene betona u Dalmaciji tijekom 20. stoljeća i uzročne promjene krajolika koju je donijela betonizacija. Dovoljno je osvrnuti se oko sebe i pogledati današnji krajolik preplavljen apartmanizacijom i vidjeti kolika je ta promjena u krajoliku kako prostorno tako i vizualno u odnosu na otprilike prije 50-tak godina. Iako je riječ o vremenski udaljenim prostornim intervencijama drastično slična promjena u krajoliku dogodila se na ovim područjima u vrijeme Rimskog Carstva.

Na primoštenskom području imamo pretpostavke da su se “villae rusticae” nalazile na nekoliko lokacija (Slika 1.). To su areal Marine Kremik, Prhovo, i vjerojatno kraj Rasoha / Luketini položaj Grbe.

Slika 1.Na karti je prikazan položaj “Villae rusticae” 1 – Marina Kremik, 2 – Prhovo, 3 – Grbe
(Preuzeto s Google Earth Pro, modificirao Ivan Huljev)

Slika 2.Položaj gdje se nalaze ostaci zidova rimske “Villae rusticae” u Marini Kremik. (Foto Ivan
Huljev, 2007.god.)

 

Na području Marine Kremik (Slika 2.) nalaze se ostaci zidova vezanih žbukom (Slika 3. i 4.), ulomci keramičkih posuda (Slika 5. i 6.), tegula (krovni crijep) i imbrexa (kupe kanalice), stakla i drugih arheoloških nalaza. Luka Jelić u svom članku iz 1918. navodi da lokalno stanovništvo ovaj položaj naziva Mirine. Također, autor govori o pronalasku kamenog stupa te o dimenzijama građevine (oko 40 x 35 m) kao i o tome da nije moguće nacrtati tlocrt, jer su ostaci zidova prekriveni zemljoradnjom (vinova loza i masline) (Slika 7.).

Slika 3.Ostaci zidova rimske “Villae rusticae” u Marini Kremik. (Foto Ivan Huljev, 2007.god.)

Slika 4.Ostaci zida rimske “Villae rusticae” u Marini Kremik. (Foto Ivan Huljev, 2007.god.)

“Villae rusticae” je vjerojatno postojala početkom 1.stoljeća jer za to smo našli potvrdu prilikom pregleda terena na pronađenoj teguli (krovni crijep) koja ima oštećen natpis “Cai Caesaris  Pansiana” (E. Podrug pročitao), što označava radionicu cara Kaligule (vladao 37. – 41. godine). U vrijeme gradnje “villae rusticae” krovni crijep najvjerojatnije je dovezen morskim putem. Kako je to vjerojatno izgledalo može se vidjeti na nedavno pronađenom brodolomu kraj otoka Molata, gdje su tegule bile slagane na nož. Dio ladanjsko-gospodarskog sklopa je nažalost  uništen prilikom izgradnje Marine Kremik, ali i zemljoradnjom. S ovim lokalitetom  mogu se povezati antički ostaci u susjednoj uvali Peleš. Sklop na području Marine Kremik vjerojatno je primarno bio vezan privredom na moru na što mogu upućivati fragmentirani ostaci amfora i drugi keramički ostaci u moru na nekoliko lokacija unutar M.Kremik, ali to će trebati potvrditi arheološkim istraživanjima.

Slika 5.Ulomci oboda i ručke amfora s položaja “Villae rusticae” u Marini Kremik. (Foto Ivan
Huljev)

Slika 6.Ulomci dna posude, rebraste amfore i glazirani ulomak novovjekovne posude s položaja
“Villae rusticae” u Marini Kremik. (Foto Ivan Huljev)

Slika 7.Ortofoto snimka iz 1968. Godine, crveni kvadrat s isprekidanim linijama označava
približno rasprostiranje “Villae rusticae” u Marini Kremik, koje se temelji na pronađenim ostacima
zidova i opisu Luke Jelića 1918. godine. (Preuzeto s https://ispu.mgipu.hr/ . Modificirao Ivan
Huljev)

Slika 8.Crvenim isprekidanim krugom označene stare masline (Foto: Ivan Huljev, 2010.god.)

Kako je poznato razina mora prije 2000. godina bila je niža za oko 2 metra. S ovim lokalitetom možda se mogu povezati i stare masline (Slika 8.i 9.) koje se nalaze sjeverozapadno od pronađenih zidova “villae rusticae” na starom puteljku prema Primoštenu. Njihova starost može se utvrditi dendrokronološkom analizom (brojanje godova). Postoji mogućnost i da su one bile vezane uz zaseok Kremik koji se spominje u 15. st , a čiju lokaciju zasad ne možemo utvrditi. Možda se nalazio na ostacima pronađenih zidova “villae rusticae” ili u njenoj neposrednoj blizini. Ovo područje koristilo se u razdoblju novog vijeka što potvrđuju ulomci keramičkih posuda i mletački novčić s natpisom DALMA ET ALBA (17. – 18. stoljeće).

Slika 9.Stare masline (Foto: Ivan Huljev, 2010.god.)

Slika 10.Crvenim isprekidanim krugom označen položaj “Villae rusticae” u Prhovu. Pogled s brda
Orljača. (Foto: Ivan Huljev)

Na području Prhova, tj. u okolici crkve Sv. Jurja (Slika 10.) nalaze se ostaci nedatiranih zidova vezanih žbukom kojih je dio stradao izgradnjom i širenjem groblja. Uokolo po gomilama nalaze se ostaci keramičkih posuda iz raznih perioda, pa tako i Rimskog carstva. Tu su djelatnici Muzeja grada Šibenika 90-tih godina 20. stoljeća pronašli tegulu (krovni crijep) s natpisom PANSIANA (Primoštenski glas, 1993.), koje su se proizvodile u 1. stoljeću kada možemo datirati nastanak “villae rusticae”.

Slika 11.Područje gdje su pronađeni ulomci keramičkih posuda, krovnog crijepa, i tubula na
položaju Grbe kraj zaseoka Luketini (Rasohe). Lijep primjer bunje od velikih tesanih kamenih
blokova. (Foto: Ivan Huljev 2013. god.)

Slika 12.Ulomci keramičkih posuda i amfora s položaja Grbe. (Foto: Ivan Huljev)

Na širem području položaja Grbe (Slika 11.), u blizini zaseoka Luketini (Rasohe) pronađeni su ostaci tegula, tubula i keramičkih posuda (Slika 12.) čija količina može upučivati na postojanje “villae rusticae”. Tubuli su keramičke cijevi četvrtastog ili okruglog presjeka koje su se koristile u termama (Slika 13.). Kroz njih se prenosila toplina iz vatrišta do bazena za vodu koji su se zagrijavali. To je bila inovacija koja je dovela kako do vizualnih promjena, tako i do osjetilnih i društvenih navika, koje ranije nisu postojale u tom obliku.

Slika 13.Slika s prikazom kako su funkcionirale rimske terme. (Preuzeto iz Drevni Rim, 2000, str
69.)

Možemo zaključiti da je Rimsko carstvo ostavilo upečatljive promjene u krajoliku primoštenskog područja vidljivog u određenim segmentima sve do danas. Ovdje je obrađen samo mali dio spoznaja o “rimskom” krajoliku. Za daljnje razumjevanje kulturnih krajolika u prošlosti potrebna su interdisciplinarna istraživanja kako bismo mogli rekonstruirati život u prošlosti. S druge strane postoje široke mogućnosti valorizacije u ponudi kulturnog turizma.

 

Autor teksta: Ivan Huljev (arheolog i povjesničar)

Tekst nije dozvoljeno koristiti u komercijalne svrhe bez dopuštenja autora