Surka – BeatBox Primošten

Slični članci

• Kao nekad pred Božić – Sarajevo 2018.
• Prvi dan zime
• Početkom tjedna vjetar donosi nevolje na moru

“Sve radim bez pripremljenih samplova i zvukova bilo koje vrste”

Potrebni su mu samo looper, mikrofon, glas i eto nove pjesme!

Beatboxeru Anti Prginu Surki na licu mjesta, odnosno na pozornici za vrijeme nastupa, dolaze ritmovi, melodije i beatovi kojima publiku tjera na ples do zore.

Beatbox je zavolio davnih dana, iako mu se posebno posvetio tek u posljednjih nekoliko godina. Reakcija publike ključna je u njegovim nastupima. Rasplesana tijela na festivalima i sinergija koja se u tom trenutku događa tjera ga na još improvizacije. Nikada nećete čuti potpuno istu izvedbu pjesme.

Najbolji beatboxer u Hrvatskoj u svojoj je dugoj muzičkoj karijeri svirao s većinom domaće estrade. Na koncertima raznih izvođača, poput Massima, Divljana ili Belana znalo ga se vidjeti za bubnjevima ili udaraljkama. Na takvim bi nastupima iskoristio priliku i za kraj izveo kratki beatbox performans, a nerijetko iznenađena publika uvijek je htjela još.

Pa kad već ‘hoćemo još’, od nedavno možete pogledati i prvi Surkin samostalni videospot, za pjesmu “Ridiman Star”, i saznati kako biti dobar beatboxer…

Reci nam malo o beatboxu i kad si se prvi put upoznao s tim?
Beatbox je poznat kao važan element u hip-hop sceni ’80-ih, dolaskom ritam mašina na tržište pojavilli su se i fanatici koji su pokušavali simulirati zvuk kicka, snarea, hi-hata i tako proizvesti ‘beat’ samo s usnom šupljinom, potpomognuto s glasom i ostalm akustičnim dijelovima ljudskog govornog aparata… Tako je praktički za hip-hop bilo dovoljno da neko drži beat i repanje može početi bilo gdje – na ulici, u liftu, u kuhinji, na plaži…

Moje prvo upoznavanje s beatboxom bilo je krajem 80-ih kada sam i sam pokušavao proizvesti što bliži zvuk onoga što je tada sviralo u diskotekama. Prvi poznatiji bboxer kojeg sam gledao bio je Turbo B iz grupe Snap! Čovjek je u jednom trenutku koncerta ostao sam na bini, uzeo mikrofon i krenuo proizvoditi genijalne beatove. Od tada pa do danas i sam pokušavam biti što bolji bboxer…

Smišljaš li nove beatove?
Pa nekad smišljam i nove, ali stavljam te beatove koji su u meni, onako kako bi ih svirao ja. Slične beatove sviram svakome kome dođem negdje svirati, to su neki ritmovi koji su u meni. Netko drugi bi drugačije to izveo.

Što sve po tebi treba imati neki dobar beatboxer?
Prvenstveno mora biti i dobar zabavljač, tj. da što duže drži publiku u stanju da žele još i da im je sve to skupa zanimljivo… Bboxanje samo po sebi je ipak malo ograničeno, pogotovo ako si sam na pozornici. Dolaskom loopera na tržište otvorile su se razne mogućnosti koje su prije bile izvedive samo ako imaš više ljudi na pozornici. Ipak ni looperi ne sviraju sami od sebe, to je instrument kao i svaki drugi – što ga više vježbaš, to si bolji. U svijetu se razvila poprilično jaka scena beatbox performera, ali i looping scena gdje ne mora baš uvijek biti samo bbox. Od svjetskih looping performera koji koriste i beatbox su mi najdraži Beardyman, DubFx i Reggie Wats.

Što se sve događa kada izađeš na pozornicu?
Na pozornici imam loopere i efekte koje koristim, i ukulele i trubu, koji promijene zvučnu sliku. Looper je instrument modernog doba, recorder koji te snima u tom trenutku, snima barove. U tom taktovlju snima i ponavlja to dok mu ne zadaš novo. To je igranje sa sampleovima u stvarnom vremenu, nije igranje sa sampleovima doma na kompjuteru. I ne može se nikako ponoviti, ni jedan sample ne može ispasti isto, nikada. To je draž toga, nikad nije ista izvedba ni jedne pjesme.

Znači na pozornici je apsolutno sve tvoja improvizacija i stvaranje u trenutku?
Da, sve je improvizacija. Meni na licu mjesta dolaze ritmovi, melodije, beatovi…

Zablokiraš li ikad?
(Smijeh) Pa i to se događa… Uglavnom se blokade događaju u samom početku nastupa dok se još upoznavam s publikom i dok ‘ispipavam’ što bi ih moglo natjerati na ples i opuštanje… Pošto sve radim u ‘real time modu’, tj. bez pripremljenih samplova i zvukova bilo koje vrste, zna se dogoditi da zabrijem na nešto što me u jednom momentu izbaci iz takta, ali draž improviziranja i je u tome što nikad ne znaš unaprijed što će ispasti…

Možeš li doma smisliti aranžman pa ga izvesti onda uživo?
Naravno da mogu, ali to je za mene nekako kao nužno zlo. Moraš imati nekakav back up program za koji znaš da je funkcionirao s publikom tj. da je ekipi poznat taj riff, taj refren, melodija, nešto, onda se i oni lakše opuste. Uglavnom nekakvi hitovi. Radim i svoje stvari koje sazrijevaju baš na nastupima jer jedno je vježbanje u garaži, a drugo pred publikom. Puno toga je drugačije. Svako mjesto, svaki klub, svaki festival ima neku svoju vibru od koje ne možeš pobjeći. Najdraže mi je kad se sve dobro poklopi i kad imam puno prostora za improvizaciju bez opterećenja, gdje svi plešu i gdje smo svi kao u nekom transu… i plovimo.

Kolika je razlika kada sviraš bubanj u bendu i kada si sam na pozornici?
Pa razlika je velika jer kad si u bendu onda imaš ljude koji te u datom trenutku pokrivaju. Nadograđujete se i stvara se potpuno druga dimenzija, a i energija se dupla s brojem članova benda, isto tako odgovornost se dijeli na cijeli bend, a ne samo na pojedinca. Kad si sam na sceni onda ti je užasno potrebna energija od publike, ustvari u tom slučaju publika ima funkciju imaginarnog ‘drugog’ člana bez kojeg se ne može. Važno je uspostaviti dobar kontakt s publikom.

Beatboxao si i na INmusicu i na Terraneu…
Da, jesam, super iskustvo… Puno ekipe dobre volje i sa željom za ples, a pogotovo mi je drago za Terraneo pošto je Šibenik moj rodni grad i vidim da se napokon stvari mijenjaju na bolje, pogotovo u glazbenom smislu. Znam da Terranea nema više, al’ to je pokrenulo lavinu manjih festivala što je možda još i bolje…

Koji ti je neki od zanimljivijih nastupa?
Pa ima ih više i svi su na svoj način zanimljivi. Bio sam na jednom ‘eventu’ gdje je bio iznajmljen cijeli trajekt, samo za cjelonoćno partijanje koji je vozio od Splita do Lastova i natrag. Zajedno sa mnom je bio i DJ Go-Cut. Odlično iskustvo!

Iz čega pronalaziš inspiraciju?
Iz svega. Iz drugih pjesama, iz života, iz događaja, iz koncerta na kojem sam bio, iz vožnje s autom…

Kako hrvatska publika reagira na beatbox?
To jako ovisi od podneblju i vrsti događaja. Npr. na festivalima gdje je publika izmješana sa strancima je jako dobro. Mislim da ljudima nije važno je li to beatbox ili ne znam šta… Ako ih ponese plesat će na to pa bilo to proizvedeno s bilo čime. Na kraju krajeva, to može biti i stvar reklame – što više pumpaš u medije, to je nešto popularnije, samo ovisi koliko će se zadržati na kraju.

Na što želiš potaknuti ljude beatboxom?
Na ples! Da guštaju, da upadnu u neku plovidbu, da ih vozim s tim ritmom…

Koliko ti pomaže što si multiinstrumentalist (bubanj, udaraljke, truba, gitara, ukulele) i pjevač?
Pa svaki instrument doda neku svoju čaroliju i boju. Beatbox sam po sebi je ustvari nevidljiv jer držiš mikrofon na usnama i nema neku vizualnu karakteristiku kao kad uzmeš trubu ili ukulele. U tom slučaju publici je jasno što se zbiva – “Aha sad svira trubu“…

/ foto: Ivan Gari Suvalj

Ti si i producent…
Da, imam mali studio u kojem nastaju raznorazni projekti, od jazza do elektronike. Svega pomalo. Oduvijek sam htio snimati, miksati, producirati pa se time i bavim kad god stignem, al’ većinom po noći kad imam najveći mir. Do sada sam producirao 30-ak albuma. Uglavnom radim bendove i projekte koji mi se svide jer mi je tako lakše uložiti energiju.

Za umjetnike se kaže da moraju biti dosta egocentrični i jako puno osjećati sve oko sebe i sebe i biti u doticaju sami sa sobom da bi mogli dati nešto iz sebe. Slažeš li se s time?
Pa mislim da u svakom čovjeku postoji taj ‘ego moment’ i on je univerzalan za sve… Dobar je u trenu kada prezentiraš nešto svoje što ljudi još nisu čuli. Doza samouvjerenosti je jako bitna za vanjsku sliku umjetnika. Isto tako jako je bitno kako se osjećaš u tom ambijentu gdje nastupaš. Nekad se zna dogoditi da sve pođe ‘u koso’, a ni sam ne znaš zašto… Sve je to nekakav zbroj svega što se u tom trenu zbiva u tebi i oko tebe.

Koju muziku ti preferiraš?
Preferiram uglavnom plesnu glazbu, bio to drum’n’base, afro, house, funk, jazz, r’n’r…

Snimio si videospot za pjesmu “Ridiman Star” s kvartetom Prelude. Kako je došlo do te suradnje?
Spontano. Imali smo zajednički nastup s Belanom u Tvornici i rodila se ideja da spojimo beatbox s klasičnim instrumentima i modernim ritmom… Najbolja za to se pokazala pjesma “Ridiman Star” koja je inspirirana pjesmom “Jungle Shadow” Kirila Džajkovskog koju sam već izvodio s trubom.

Svirao si sa stvarno puno muzičara, s kim je bilo najbolje?
Pa sve je to bilo na periode, kako kad. Ali da baš sad moram izdvojiti, izdvojio bih Massima, Belana, Vladu Divljana s kojima i dan danas surađujem.

Koji su planovi za budućnost?
Ne volim praviti planove za budućnost jer nikad tako ne ispadne, ali želja mi je nastupati na svjetskim fesivalima i da uvijek imam rasplesanu i vedru ekipu oko sebe. E da, trebamo snimiti videospot za novu pjesmu “My African World” koja se još miksa u studiju.

Izvor: Muzika.hr