Međunarodni praznik rada slavi se danas, 1. svibnja, a obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt. Toga dana u Chicagu je prosvjedovalo oko 40.000 radnika te su zahtjevali 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja.
Od 1980. godine, 1. svibnja postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. I u Hrvatskoj se tada počeo slaviti. Te godine, zagrebački su radnici održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1000 radnika naglašavali: “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.
Tijekom sljedećih godina radnici u zapadnim zemljama su uz posredovanje sindikata i sporazumijevanje s poslodavcima, odnosno državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su s vremenom smirene socijalne tenzije, dok su u istočnim zemljama prosvjedi nadzirani od komunističkih partija pa su tako te zemlje više izrabljivali radnike nego zapadne zemlje. No, 1. svibnja, unatoč svemu bio je i ostao svijetla tradicija međunarodnog radništva.
