Prava makro fotografija je zapravo definirana veličinom slike na negativu.

Prava makro fotografija je zapravo definirana veličinom slike na negativu. Ako snimamo cvijet koji ima 1 cm u promjeru, na primjer tratinčicu, ona mora biti iste veličine na negativu ili na čipu, a da bi fotografija koju smo napravili pripadala u kategoriju makro fotografije. To nazivamo povećanjem od 1:1. Povećanje je definirano omjerom veličine projicirane slike i stvarne veličine objekta kojeg fotografiramo; 1:2 je povećanje od jedne polovine, što znači da će naš cvijetak na negativu imati promjer od pola centimetra; kod povećanja od 1:4 njegova će projekcija imati promjer od samo četvrtine centimentra. U praksi se najčešće i povećanja manja od jedan nazivaju makro fotografijom.

Za to su krivi proizvođači koji su, kako bi privukli kupce, na objektive koji postižu povećanja od 1:4 do 1:2 stavili oznaku Makro. Striktno govoreći takvo snimanje zove se snimanje iz blizine (close-up photography) i taj bi se naziv trebao koristiti kad je povećanje na negativu od jedne do devet desetina. To znači da objekt koji u prirodi ima dužinu od npr. 3 cm na negativu ima dužinu od minimalno 0,3, a maksimalno 2,7 cm. Makro fotografija, za koju se ponekad koristi naziv i fotomakrografija, pokriva povećanja od jedan do deset. Mikro fotografija ili fotomikrografija je naziv kojeg treba koristiti kad je povećanje veće od deset puta. Nemojte se iznenaditi ako naiđete na drugačije definicije, u ovome području fotografije terminologija se koristi vrlo slobodno.

Tako neki autori fotomakrografijom nazivaju snimanje u kojem je povećanje na negativu od 10 do 50, a mikrofotografiju definiraju povećanjem većim od 50. Za makro fotografiju potreban je poseban pribor ili posebni objektivi. Takvi objektivi su i do tri puta skuplji od standardnih objektiva. Zašto? Da bi slika onoga što snimamo na negativu bila velika, moramo prići što je moguće bliže objektu snimanja, no tada dolazi do problema s izoštravanjem jer fotoaparati izoštravaju sliku pomicanjem objektiva u odnosu na film. Što smo bliže objektu snimanja objektiv mora biti udaljeniji od filma. Makro objektivi su konstruirani tako da omogućuju veću izvlaku, a i korekcija aberacije i izobličenja mora biti kvalitetnije izvedena.

Takvi objektivi najčešće imaju i vrlo mali minimalan otvor zaslona, sve do f/32 za 35 mm format. Što smo bliže objektu snimanja to je manje područje dubinske oštrine. Prilikom izoštravanja na objekt udaljen samo nekoliko centimetara od objektiva područje dubinske oštrine iznosi tek nekoliko milimetara. U tom je slučaju ponekad neophodno imati vrlo mali otvor zaslona kako bi cijeli objekt snimanja bio oštar. Za makro fotografiju posebno su pogodni kompaktni digitalni foto aparati. Razlog je što je im je čip puno manji od filma, pa su objektivi kraće žarišne duljine. Što je žarišna duljina kraća lakše je izoštriti iz velike blizine i dubinska je oštrina veća. Neki kompaktni digitalni foto aparati imaju i poseban super makro način snimanja i to je zapravo ekvivalent pravog makro snimanja na klasičnom “Laika” formatu.

Izvor fot- o- grafiti.hr