Počele su lignje ! Kako ih prevariti??

PrimoštenPlus I.P.
od PrimoštenPlus I.P. 10 listopada, 2016 16:26

Počele su lignje ! Kako ih prevariti??

Da se malo podsjetimo prije prvog lignjolova !

Lignju svi vole jesti i loviti, svi joj se obraduju. Love ih stari i mladi, žene i muškarci, gofovi i zubaci! Svojim izgledom oduvijek fasciniraju i rasplamsavaju maštu, a nitko im ne može odoljeti kad zapumpaju, kad zamirišu na vrelim gradelama. Usudio bih se reći da se ni za jedan drugi morski organizam nije specijaliziralo toliko ribolovaca kao za lignje. Ozbiljnije se počinju loviti početkom jeseni, a lov kulminira u danima pred Božić. U sezoni ih nije teško uloviti za jedan objed, a znamo da je vrhunska delicija. Zbog njene visoke cijene mnogi su potražili dodatni izvor prihoda u lignjolovu. Panulaši je love jer je najbolja ješka na teškoj panuli. A da ne spominjem koliko ima onih koji je love jednostavno iz gušta! Lako se lovi kad se naiđe na masu jer je taj glavonožac izraziti proždrljivi predator, koji u Jadranu naraste preko tri kilograma težine.

lov na lignje

Godišnje migracije

U toplijem dijelu godine lignje se uglavnom drže u kulfu, u dubljem na otvorenom moru. Negdje krajem kolovoza, kad more zahladi koji stupanj, sramežljivo se primiču kraju, malo po malo, da bi u listopadu i studenome počele dolaziti u masama i do prosinca ispunile sve kanale i zatvorena mora uz kraj. U veljači i ožujku napuštaju priobalno područje i vračaju se u kulf. Ovdje moram napomenuti da jedan manji dio liganja ipak ne migrira u kulf nego je prisutan tijekom cijele godine uz obalu (spas za panulaše!). To su takozvane “domaćice“. U prosjeku su manje, malo su plašljivije a i meso im je malo tvrđe. Nisam siguran zašto je to tako, a riječ je o istoj vrsti.

lov na lignje

 

Vrijeme lova

Iako se može loviti tokom cijele godine, pravi lov počinje u jesen i traje do kraja zime. Ljeto je najgore godišnje doba za lignjolov, liganja je malo ili nikoliko, plašljive su i jako se teško love. Znao sam se pošteno izmrcvariti da bi imao sutradan 3-4 komada za panulu. U jesen lignje dolaze iz kulfa u masama i halapljivo napadaju sve što im se svidi. U pravilu su noćni lovci pa njihova lovačka aktivnost počinje zalaskom sunca i traje sve do izlaska. Danju su u dubljem, da bi se u sumrak primakle kraju u potrazi za plijenom kojeg obično čine gire, gavuni, bugve i ostala sitnjarija. U kraj dolaze u masicama na određena mjesta da bi se nastupom noći raštrkale uz obalu, i tada obično love u paru, kažemo da su parice. Love se uglavnom od zalaska do izlaska sunca, i po mjesečini i po mrklom mraku. Bonaca je za lignjolov izvrsna, a od vjetrova mi se najboljom pokazala bura, kao i za većinu drugih morskih predatora. Mnogi hvale jugo kao izvrstan vjetar za lignju, međutim, ja se po jugu nikad nisam baš nalovio. Tramuntana mi je uvjerljivo najgori vjetar za lignjolov. Najbolje vrijeme mi je mirno, bonaca bez vjetra, oblačno, sa sitnom kišicom. Al’ s druge strane, ‘ko normalan može lovit po kiši…

lov na lignje

Pozicija

Izuzetno je važno odabrati pravu poziciju. Ovdje ću odmah reći da izbor pošte treba bazirati na činjenici da lignja uglavnom ne voli korent (morsku struju). Rijetko ćete ju dobro loviti u jakom korentu, a i tada uglavnom samo na granici korenta i zavjetrine od korenta. Zavjetrina od korenta je mjesto koje nije na udaru morske struje, koje je od strujanja vodene mase zaklonjeno kakvim puntalom, otokom, uvalom ili velikim brakom. Tako npr. ako želimo loviti uz neki otočić, stat ćemo uvijek uz onu stranu koja nije na udaru korenta. Ako je recimo struja od sjevera prema jugu, treba stati s južne strane i obrnuto. Najbolje pozicije su mi uvale koje su uvijek zaklonjene od korenta. Dobri znaju biti i plići puntali bez korenta, kao i plići brakovi, opet strana u zavjetrini od korenta. Lignja ne voli odveć strme terene pa na poziciji gdje lovite obala treba biti blago položena. Bilo bi dobro da je dno pjeskovito ili još bolje, obraslo posidonijom.

lignjolov (32)

Na peškafondo

Lebdeće skosavice

Postoji nekoliko različitih sistema za lov krakatih pumpalica, a možda najpoznatiji je lov na peškafondo. Najjednostavnija varijanta je kad se na kraj najlona debljine 0,30 – 0,60 mm veže peškafondo i to je to. Jednostavno do bola! Nešto kompliciranija varijanta je da pola metra iznad peškafonda vežete jednu ili dvije lebdeće skosavice, mrkve, različitih boja, na međusobnom razmaku od pola metra do metar. Lovi se na mjestu, bilo usidren, bilo da se pusti da vjetar nosi brod. Sistem se spušta do metar iznad dna. Ovaj sistem može umjesto peškafonda imati olovo težine 20-200 grama s 2 mrkve iznad. Tako cijelo vrijeme možete loviti uz dno i pipati ga bez straha da će vam sistem zapeti u travu. Dubine na kojima se lovi uglavnom se kreču od 15-35 metara. Noću kad nema mjesečine je obavezna upotreba umjetnog svijetla (feral ili halogenka uronjena u more). Obično se lovi tako da se prave kratki skosi (trzajevi) u razmacima od nekoliko sekundi, no dajte si mašti na volju što se tiče brzine, dužine i vremenskog razmaka između skosanja pa ćete otkriti pokoju caku. Te cake ponekad znače čak deset liganja umjesto jedne. Pioke kojima su vam mrkve vezane za osnovu trebaju biti skroz kratke, tek pet-šest centimetara, i to iz dva razloga. Prvi je da se tako puno lakše osjeti kad lignja pipa mrkvu, pa stignete pravovremeno reagirati. Drugi je taj što se tako varalica ne petlja s piokom kojom je vezana.

lignjolov petak

Panula

Za panulivanje liganja kod nas se koriste najčešće Rapaline varalice. Vezat ćemo ju na 5-10 metara dug predvez najlona debljine 0,30 mm. Potom slijedi zungulin koji je spoj s osnovom nešto veće debljine. Može se loviti sa i bez olova. Neki stavljaju čak 300 grama olova što se pretvara u tešku panulu za lignje. S takvom panulom se može loviti i na dubinama većim od 15 m. Meni takav lov nije zanimljiv pa stavim na osnovu odmah iza zungulina prema motovilu samo par olovnica ukupne težine 30-50 grama. U more ispuštam 30 metara osnove, a vozim brzinom od 2 do 2,5 čvora. Varalica mi roni oko 2,5-4 metra, ovisno o brzini, a lovim na dubinama od 3 – 9 metara.

lignjolov (11)

Skosavica

Meni osobno najdraža tehnika je lov skosavicom. Nekada puno zastupljenija, danas je među mlađim generacijama ribolovaca zapostavljena ili nepoznata. Sve ju više potiskuje panula, kojoj je i slična, barem što se tiče konstrukcije. Skosavicu s olovnim stabilizatorom vezujemo na 5 metara dug predvez tankog najlona. Što tanji to bolji, a opet, s druge strane, dovoljno jak da spasimo skosavicu kad zapne za travu. Najčešće koristim 0,24 mm. Slijedi zungulin kojim spajamo predvez i osnovu debljine 0,30-0,60 mm. Debljina osnove, kao i kod panule, ne utječe na lignje, pa izaberite vama ugodniju varijantu. Ne volim da mi pretanki najlon reže prste, pa koristim 0,50 mm, koji mi najbolje leži u ruci. Iza zogulina prema motovilu se stavljaju olovnice ukupne težine od 20 do najviše 100 grama. Na svoju skosavicu stavljam 12 olova od 3 grama, i to tako da je razmak između prva dva (koji su bliže predvezu) 10 centimetara a svaki sljedeći razmak između dva olova je za 3 centimetra veći. Dakle, razmaci redom idu 10 cm, pa 13, 16, 19, 22 itd. Poslije zadnjeg olova slijedi mali zungulin iza kojeg ispuštam u more još 20 metara osnove. Najbolje je da kad pravite konstrukciju za skosavicu da označite tih 20 metara s običnom gumicom koju navučete preko motovila okomito na smjer ostatka najlona na motovilu. Lovi se u pokretu a brzina povlačenja je u prosjeku nešto manja nego kod lova panulom, od pola do maksimalno 2,5 čvora. Može se loviti vozeći paralelno s obalom, ali pravi lov skosavicom se zapravo izvodi drugačije. Najbolji način je na poziciji od lignje voziti u krugu promjera 15-50 metara, ovisno o konfiguraciji terena. Vozi se tako da se u dijelu kruga koji je najbliže kraju ne ide u pliće od 4 metra, a u dijelu kruga najdaljem od obale ne prelazi 20 metara. Znači da će po logici stvari na strmijem terenu krugovi biti uži (promjer 15 m) nego uz obalu koja se blago spušta u dubinu (promjer kruga do 50 m). Puno je bolje da se vozi na trzajeve – što znači da motorom (ili pentom) zavezete dok ne postignete brzinu od 2 čvora pa stavite u ler dok ta brzina ne padne na pola čvora, da bi potom opet malo zavezli. Na taj način skosavica svako malo ide gore, odnosno dolje, i ima rad koji je ubitačan za lignju. Upravo to tonjenje i dizanje skosavice, koja kruži i u jednom dijelu kruga ide prema obali, a u drugom od obale prema dubini, neodoljivo privlači lignju. U tome je tajna skosavice!

Lov na lignje u Primoštenu

Kako ustvari loviti?

ore je nabrojano nekoliko tehnika lova, a koju primijeniti ovisi o situaciji i uvjetima, te o preferencijama ribolovca. Obično počnem loviti oko zalaska sunca. Još je praktički dan, i lignja je još uvijek relativno duboko te se sramežljivo primiče kraju. Izaberem dublju valu bez korenta ili neki plići brak, pa spustim peškafondo s mrkvom ili sistem s dvije mrkve s olovom na kraju. Prvo lovim u nešto dubljem, od 40-30 metara, pa se lagano kako se smračuje premještam u pliće, da bih završio na 15 metara dubine. Sada postoje dvije opcije. Po meni (u večini slučajeva) manje učinkovita je da ostanete cijelo vrijeme tako loviti na 20 m dubine do mrklog mraka, da bi potom nastavili po mjesečini ili uz uporabu lampe (halogenke, ili ferala). Ja u sumrak prekinem s peškafondom i rastegnem skosavicu. Lignja u sumrak dolazi u kraj u masicama, i to na točno određena mjesta odakle se poslije razmile uz obalu. U tom trenutku na takvoj poziciji ih je najlakše uloviti skosavicom loveći prije opisanim krugovima. Uglavnom kružim na od 6 do 18 metara dubine. Svakih nekoliko sekundi skosnem za oko pola metra. Ako lignje imaju dobru volju (ako dobro rade), ovaj rad je najbolji, ali ako nisu od volje bolje je uopće ne skosati. Kad se smrači moguće je tako skosati i dalje ako je mjesečina u điru, ako stvara dovoljno svijetla. Problem je što se lignje nakon što se smrači uglavnom s takvih pozicija raštrkaju svuda uz obalu. Tada se može skosavicom loviti vozeći uz obalu kao s panulom, ali ipak je to bolje izvesti s rapalom. Lignje u to doba još uvijek imaju dobru volju, pa ih rapalin rad pali, a i vozi se nešto brže nego skosavicom (od 2 do 2,5 čvora) pa se stigne pretražiti veći dio terena. Vozi se jednoličnom brzinom, bez skosanja. Panulom se u prosjeku love največe lignje, česte su one šlape od 70-80 deka. Sjećam se kad sam prvi put lovio s rapalom. Čim sam rastegnuo i zategnuo panulu, u roku 2 sekunde mi je zapumpala kilašica! Ne trebam vam ni spominjati da sam nastavio cijelu noć loviti panulom! Po noći su lignje raštrkane, i budu obično parice, po 2 u paru. Tamo gdje ulovite jednu prođite preko istog mjesta još jedan đir da joj pokupite paricu. A sad nešto što vjerojatno niste nikad čuli. Ima situacija u kojima rapala čak plaši lignju! Lignja je tu, ali joj rapalin rad nikako ne paše. Tome se može doskočiti tako da umjesto rapale spustite skosavicu, i vozite jednoličnom brzinom oko 1,5-2 čvora obavezno bez skosanja. Problem za ovakav način lova (panula ili skosavica) nastaje ako je mrkli mrak bez misečine, ili je misečina slaba. Tada nastaje pojava koja se zove ardura, ardurivanje mora. To je svjetlucanje koje izazivaju planktoni u kovitlacima uzburkanog mora. Skosavica, a pogotovo rapala za sobom ostavljaju svjetlosni trag koji jako plaši lignje i lov u takvim uvjetima postaje nemoguć. Nema druge nego se odmaknuti od kraja na dubinu od 15-30 m i upaliti feral, ili halogenku, te spustiti peškafondo s mrkvom. Ponekad se gotovo sve lignje ulove na peškafondo, kao da im mrkva nije zanimljiva. Uglavnom svaka pošta ima svoju radnu dubinu, ali ponekad ako lignje ne grizu potrebno je malo ispitivati pa otići par metara dublje ili pliće od onoga gdje ste ih inače lovili. Lovi se sa ili bez sidrenja. Obično na svojim pozicijama znam najbolje točke pa se usidrim, ali ako lignja slabo radi ponekad je uputno loviti bez sidrenja ako nema jačeg vjetra, jer tako polagano pretražujete teren i veća je šansa da naletite na lignju koja ima volju. Ovako se može loviti i po mjesečini, bez umjetne rasvjete i sidrenja. U tom slučaju malo manje skosajte, rezultati će biti bolji. Kod lova na peškafondo (tehnika se tako zove i kad se koristi olovo umjesto peškafonda) treba imati istreniran osjet za situacije kad lignja samo lagano sjedne na varalicu. Ponekad lignja samo lagano krakovima pipka i njiše varalicu. Na vama je da pravovremeno otkrijete kontakt i da reagirate prije nego što lignja ispusti varalicu, ili da ju isprovocirate na odlučniji napad. Ujutro u svitanje možete opet loviti skosavicom i rapalom, a kad se razdani još neko vrijeme može dobro radit peškafondo u dubljem prije nego što sunce izađe.

lov na lignje

S kraja

Lignjolov je moguć i s obale. Dobra mjesta su istureni molovi i riva, pogotovo ako ima rasvjete koja privlači lignje. Lovi se skosavicom bez ikakvih drugih dodataka, koju se zabacuje prema dubini štapom ili rukom. Treba pustiti da malo potone a onda privući koji metar, i tako ponavljati dok se skosavica skroz ne dovuče do kraja. Jedna napomena – svaki porat ima svoju lignju!

lignjolov (38)

Može i po danu

Lignjolov kao uvertira

Ovaj dio bi panulašima mogao biti najzanimljiviji. Velika je zabluda da se lignja može loviti samo noću, odnosno u sumrak i svitanje. Lovi se ona i danju, pogotovo u jesen i zimu. Znam neke stare znalce, koji se u sumrak vračaju s uspješnog lignjolova i idu leći umjesto da noćare u potrazi za krakatim predatorima. Fora je u tome što lignja i danju jede, ne tako halapljivo kao početkom večeri, ali ipak ne posti. Pozicija je od presudne važnosti. Tokom dana lignje se drže u manjim masicama na većim dubinama, i kreću se znatno manje nego noću. Najviše sam ih nalazio u kotlinama na dubinama većim od 30 metara. Idealno bi bilo da na karti vašeg akvatorija nađete rupu u terenu na dubini između 40 i 60 metara, koja je obavezno zaštićena od korenta. To mora biti blaga (ne strma) kotlina s pijeskom ili eventualno posidonijom. Pribor je isti kao i za lov pod sviću (ili halogenku), dakle peškafondo ili olovo na kraju a pola metra ili i manje iznad njega stavite jednu mrkvu. Boje kombinirajte, ali ponekad je kad lignje loše rade bolje koristiti plave i zelene mrkve nego one narančastih i crvenih nijansi. Ne valja se sidriti nego treba pustiti da vjetar nosi brod i da tako polagano pretražujete poštu. Pribor spustite skroz na dno tako da olovo struže po dnu dok vas vjetar nosi, a u slučaju peškafonda, sistem samo podignite nekoliko centimetara. Nemojte puno, često i jako skosati jer ćete napraviti više štete nego koristi. Vjerujte, lignja se sama ulovi, potegne ona muški i jače nego u noćnom lovu. Upravo su u dnevnom lignjolovu ulovi dviju lignji odjednom znatno češći nego u noćnom, čak redoviti!

lignjolov (24)

Cake za kraj

Lignje na žaru

Ulovljenu lignju nikad nemojte čupati pošto poto! Kad lignja shvati da je ulovljena počne snažno pumpati, i te “udarce“ joj treba rukom amortizirati, a kod velikih liganja ponekad je čak potrebno malo i popustiti najlon kroz prste, da se ne otkači. Sjećam se svoje prve kilašice. Lovio sam na peškafondo glavoč bilac od DTD-a i iznad njega narančastu Yo-Zuri mrkvu. Silovito je udarila i počela pumpati tako snažno da ju nisam mogao pomaknuti. Vrlo brzo sam u svemu tome osjetio još nešto čudno. Desetak sekundi nisam mogao počet vuči a onda je uslijedilo lagano izvlačenje, uz konstantno amortiziranje pumpanja. Kad sam dovukao do površine, imao sam što vidjeti – 2 kilašice odjednom, a svaka je litru mora ispustila kad sam ih ubacio u brod. Neki ribolovci ulovljenu lignju na površini prihvaćaju s oprarom (podmetač) ili je rukom hvataju za glavu. To više ne radim (osim kod kapitalnih primjeraka), jer nema potrebe. Lignja se jako rijetko otkači prilikom podizanja s površine mora, a i ako slučajno ispadne, neka joj je sa srićom, triba ribi dat šansu! Suprotno vjerovanju mnogih pripadnika starije generacije ribolovaca, debljina najlona ipak igra ulogu kod lignje. Pa pogledajte samo koje oko ima! Najlon u krugu 2 metra od varalica treba biti što tanji. Treba napomenuti da lignja voli žarke, što zasićenije, kričave boje. Najbolje love nove varalice, dok im ne izblijedi boja. Nakon nekog vremena varalicu treba “poslati u penziju“ i staviti novu. Nova metla uvik dobro mete – često kaže moj otac uz kojega sam naučio sve što znam o lignjolovu pa koristim ovu priliku da mu se zahvalim! Ima još jedna caka koja zna dati lignju više. Neke varalice su napravljene od fosforescentne plastike (upija svijetlo pa poslije neko vrijeme svijetli u mraku). Prije spuštanja u more, dobro ju je nasvitliti s lampadinom. Ovo je posebno učinkovito kod lova s obale gdje nema nikakvog osvjetljenja.
Lignja se brani štrcanjem crnila iz lijevka, a nevjerojatno je kako i na suhome točno cilja prema gdje hoće štrcati. Pazite da vas ne poštrapa u facu, jer crnilo u sebi sadrži neke iritirajuće supstance. Zna peckati i u dodiru s kakvom ranom. Usta su joj kljun sličan onome u papige a ni bliski susret s njim nije ugodan. Ljetos sam jedno jutro lovio teškom panulom na živu lignju. Ulovio sam pagara nešto većeg od po kila koji se zakačio samo za malu udicu u krakovima. Lignja je ostala živa i dok sam joj stavljao malu udicu u vrh krakova ugrizla me do krvi. Spustio sam je nazad u more i završila je zubacu u želudcu a zubac na gradelama! Budite sportski ribolovac pa skroz male lignje obavezno vratite u more. Prije puštanja, za sreću, a uz želju da se vrati kad naraste, ide poljubac u oko. Samo pazite da vas ne ugrize za usnu, haha!

Varalice
Postoji 4 osnovna tipa varalica za lignjolov. Zanimljiva je njihova nomenklatura, a primijetio sam da tu kod mnogih ribolovaca dolazi do raznih zabuna i miješanja imena. Najstarija i možda najpoznatija varalica je peškafondo. To je olovna imitacija ribice, presvučen je tkaninom koja može biti različitih boja, a na kraju peškafonda se nalazi vijenac od inox iglica kojim kačimo lignju za krakove. Služi uglavnom za nešto dublji lov na mjestu, ili niz vjetar. Za nešto plići lov u pokretu izmišljena je skosavica – platićna imitacija ribice, obično presvučena tkaninom raznoraznih boja i uzoraka, s krunicom (vijenac) od iglica koju ustvari imaju sve vrste varalica za lignjolov. Za skosavicu je karakterističan olovni stabilizator s donje strane ispod očiju, koji ju drži u pravilnom položaju i daje joj laganu negativnu plovnost. Treći tip varalice je lebdeća skosavica, takozvana mrkva, koja se od skosavice najviše razlikuje po tome što nema olovni stabilizator, a oblikom je samo neznatno drugačija. Koristi se u lovu na mjestu, u kombinaciji s peškafondom, a rijetko u lovu u pokretu na konstrukciji namijenjenoj skosavici, jer tako daje lošije rezultate od skosavice. Kronološki možda najmlađa je varalica za panulivanje, koju kod nas često zovu rapala, prema najpoznatijoj firmi koja izrađuje ovakav tip varalica. To je ustvari klasični vobler koji umjesto rampina ima na kraju vijenac s iglicama, a najbolje radi pri brzinama od 1,5 – 3 čvora.

 

Koju varalicu izabrati?

Kad uđete u ribomaterijal vjerojatno ćete ugledati cijeli zid ispunjen s desecima, pa i stotinama različitih varalica za lignje. Sve one love, neke više, neke manje. I ovdje se vode puste polemike, pa ću samo iznijeti svoja iskustva. Peškafondo mi je obavezno DTD-ov glavoč bilac, srednje veličine. Lovim samo Yo-Zuri-jevim skosavicama, veličina 3.0. Mrkve isto Yo-Zuri 3.0, a dobre su i Yamashita. Sve varalice moraju biti presvučene kvalitetnom mekanom tkaninom. Ovo je vrlo važno jer lignja slabo hvata varalicu koja joj se ne sviđa na opip. Što je pokrov varalice mekši to bolje! A rapala? Pa sama riječ kaže. Obično lovim s manjom. Eto!

 

Crvena ili zelena?

Ova je tema oduvijek bila predmet beskrajnih rasprava. Koja boja varalice najbolje radi? Neki se kunu u crvenu, drugi čupaju samo s plavom, treći stave mrkve svih boja na sistem… Ne bih volio previše palamuditi oko toga pa ću samo reći kojim bojama ja lovim. Skosavica mi je gotovo uvijek narančaste boje, rijetko crvena ili roza. S druge strane, mnogi mi kažu da im je zelena najbolja. Pa ti sad budi pametan! Peškafondo mi je najbolji bijeli, s crvenim okom ili nekim drugim detaljima crvene boje. Odličan je i onaj presvučen kožom od pauka. Mrkve koristim svih boja. Imam više sistema, pa kombiniram, ne radi uvijek ista boja. Uglavnom su najbolje bijele, narančaste i zelene. Opet, bilo je večeri kad su samo plave lovile. Za rapalu svi kažu da je najbolja narančasta sa zlatnim trbuhom, a poslije nje zelena s tigrastim leđima. I to da bolje love veće nego manje. Kod mene je obrnuto, bolje sam rezultate imao sa zelenima i to sa manjima! Dobra je i bijela s narančastim tigrastim leđima.

 

Marin Huzjak

Podvodni.hr

PrimoštenPlus I.P.
od PrimoštenPlus I.P. 10 listopada, 2016 16:26