Pročitajte dojmove naših volontera koji su iz prve ruke doživjeli dirljive situacije na mjestima pogođenim potresom

Druga postaja trebala je biti familija s dvomjesecnom bebom, medutim u meduvremenu dobiju kampericu, super, u sekund se preusmjeri u drugo mjesto, barba je sam, ista prica, blato, sve uruseno, ali dosla je struja,pa mu ne ostavljamo agregat i gorivo,sad moze na drugo mjesto.

Dalje, najteze nas je cekalo, Majske Poljane, idemo kod familije s cetvero djece, odsjeceni od cijelog sela, kupimo zenu koja nam je kontakt kontakta, vodi nas prvo u sator po prijatelja tih ljudi, zatim cemo do familije, price koje slusamo putem su horor, kupimo i tog covika, on je smjesten usred neke njive,u satoru s jos 12 ljudi,baka mu je s njim,bez obe noge, sator je u blatu, to se opisat ne moze, nemaju krevete pa su improvizirali nesto, grijanje imaju,kaze izdrzivo je…puca srce po ko zna koji put…ok sidamo u auto,sad nas je petero, penjemo se dublje u sumu, nema signala,struje,svijetla…dolazimo gore da im javimo kako kamperica stize danas, opremljena sa svime sto treba, međutim kampericu imaju, stigla je ispred nas, kucamo na vrata covjek izlazi,djeca su unutra, pristojna,cista, zanimljivi smo im,vjerovatno vide puno ljudi ovako kao mi, bar ovih dana, pricamo s covikom,teren je uzasno ne pristupacan kaze dobro im je ne treba nista, nama je odlicno,ostavljamo koju kunu i idemo dalje.
Ok,imamo sad kampericu viska,ali imam i kraljicu Bobi, muz joj ima slepu,spojia nas je sam Bog, zovemo je,imamo kampicu viska,al na listi kod nje ko zna koliko ljudi, ok ide vecoj familiji,prioritet nam je, covik je vojnik,on je na terenu,zena dica vani vec danima…ok, kopka nas gospoda koja voza djecu okolo, sta napraviti, a nista, cudo, cudo, zove Bobi ima jednu viska,na ukrcaju je u Biogradu i krece za Petrinju, ok, ok,sad smo vec veseli, ide nam, pomilovalo ih je.

Krenemo doma,putem srecemo ekipu iz Rijeke,doveli su kampericu jednoj familiji,ali nemaju grijalicu, evo imamo mi,uzmite, deke dijelimo putem ljudima koji spavaju vani, ispred rusevina, ima svega,ima roma, ima dice,ima starih,mladih ljudi,dojam je da su vecinom svi pristojni, kazu sto se hrane i odjece tice imaju svega,dnevno prolazi puno volontera, odbijaju pomoc u smislu da se djeca i zene presele na more dok se ne snadu,kazu brzo ce sanacije,imamo kamperice…drugi imaju svinje,ovce,krave,kako otic od toga,to im je zivot,alat za sve,za othranit djecu,skolovat…

Putem imamo dojavu, zena slijepa u centru Siska vratila se u stan,treci kat,zgrada, jer vani su 4 noci,ne mogu vise,saljemo nase decke da provjere dojavu,stvarno je tako,a sto reci,odnesena im je hrana, odjeca i grijalice,ne zele vani opet,rafije ce riskirat…e,da podrhtavanja su stalna i to je najgore,ima i citavih kuca,ali se nesmije unutra zbog mogucnosti urusavanja.