Slični članci

• FORA PLUS: Dođi ovamo, neću ti ništa!
• FORA PLUS – Pas za volanom
• FORA PLUS – Božična 0 15.pro

EMANCIPACIJA MUŠKOG SPOLA Žene su u 20. stoljeću dobile poštovanje, hoće li muškarci u 21. dobiti suosjećanje?

Jesu li današnji muškarci emancipirani i ako nisu, od čega bi se oni zapravo trebali emancipirati? Pojam ’emancipacija’ je dosad bio vezivan uz žene i njihovu ulogu u društvu koja je za njih značila ovisnost o muškarcu jer u slučaju razvoda (ako bi ga uopće uspjele dobiti) većina žena nije imala znanja i sposobnosti koje su omogućavale daljnji samostalni život bez ponovne udaje za drugog muškarca koji bi ih uzdržavao.

Feministička nastojanja su žene uspješno emancipirala od njihove tradicionalne uloge majke i domaćice uvevši ih u sustav obrazovanja i izvevši ih na tržište rada, na taj način im omogućujući materijalnu slobodu i samostalnost u slučaju da žive same ili kad su razvedene od bivših partnera. Ženska uloga u društvu je doživjela značajne izmjene i većinsko je mišljenje da su te promjene ženama donijele pretežno dobre posljedice. Žene su dobile veću slobodu životnih izbora i svojom novom ulogom u svijetu rada stekle poštovanje koje je nekad bilo rezervirano samo za muškarce.

Što se u međuvremenu dogodilo s muškom ulogom u obitelji i društvu i je li ona doživjela adekvatne promjene prilikom ove nove ‘podjele karata’? Na ovo pitanje je pokušao odgovoriti američki autor Warren Farrell, čije su ideje otvorile prostor za rađanje Pokreta za prava muškaraca koji danas polagano postaje ozbiljna opozicija feminizmu uz stav da je ženski pokret u nekim stvarima predaleko otišao u zaštiti žena i pritom oštetio muškarce. Farrell smatra da je feminizam iz egalitarnog pretvoren u ne-egalitarni pokret, iz ‘zrelog feminizma’ koji se zalaže za odgovornost koja nužno ide uz ženska prava, nastao je ‘adolescentski feminizam’ koji vidi samo interese žena.

Warren Farrell, koji je obrazovanjem doktor politologije, je krajem šezdesetih godina 20. stoljeća pristupio tadašnjem feminističkom pokretu i postao jedini muškarac triput izabran na mjesto u upravi njujorške središnjice Nacionalne organizacije žena (National Organisation For Women), vodeće feminističke skupine u SAD-u. Farrell je podupirao promjene u zakonodavstvu koje su ženama donosile poboljšanje u njihovoj emancipaciji od tradicionalne uloge u društvu, ali je postao razočaran feminističkim pokretom kad je shvatio da u njemu ne postoji volja da se očevima poboljša položaj nakon razvoda uvođenjem mogućnosti tzv. podijeljenog skrbništva, kojim bi oba roditelja imala jednako pravo i obvezu na brigu o djetetu nakon razvoda.

Farrell je svoj daljnji profesionalni put usmjerio prema kritici feminističke prakse i ideja koje su prema njegovom mišljenju pogrešno interpretirale dinamiku odnosa muškaraca i žena insistirajući na pojednostavnjenom konceptu žena kao stalnih žrtava društva i muškaraca kao privilegirane skupine (feministička teorija patrijarhata). U svojoj revolucionarnoj knjizi ‘Mit o moći muškaraca’ (‘The Myth Of Male Power’), koja je objavljena 1993., a 2014. je doživjela novo izdanje, Farrell je iznio svoju teoriju ‘muške raspoloživosti’ (‘male disposability’) prema kojoj je bit muške uloge u društvu oduvijek bila žrtvovanje za zajednicu i obitelj. Samo mali broj muškaraca na vrhu društva (plemići, kraljevi itd.) bili su kroz povijest doista privilegirani dok je većina muškaraca bila prisiljena na težak fizički rad, preuzimanje pune odgovornosti za obitelj (ženu i djecu) i obvezu služenja vladarima u vojsci u slučaju rata. Životi žena su, suprotno danas uvriježenom mišljenju, oduvijek imali veću vrijednost za društvo od života muškaraca koji su u ratnim pohodima različitih kraljeva i careva bili na brutalan način iskorištavani kao ‘topovsko meso’. Sva tradicionalna društva koja su opstala, opstala su zahvaljujući tome što su muškarce odgojila da budu raspoloživi, u ratu i na poslu.

TKO JE DANAS UISTINU SLABIJI SPOL? Muškarci žive kraće, češće počine suicid, rjeđe dobivaju skrbništvo…

Temelji muške i ženske uloge u obitelji i društvu bili su prema Farrellu zasnovani na krutim okolnostima života kojima je nastala obiteljska podjela rada: muškarac kao zaštitnik i hranitelj, žena kao majka i domaćica. Ta podjela nije nastala nekakvom zavjerom muškaraca kojom bi se žene dovelo u podređeni položaj, kako to naučavaju feminističke teorije, a sama pozicija muškaraca u obitelji nije bila zamišljena kao ‘nadređena’. Muškarac jest zarađivao novac, što feministice vide kao dokaz da je on uvijek bio u poziciji moći, ali Farrell dodaje da ta moć nije bila stvarna moć jer je muškarac bio obavezan da taj novac troši na obitelj. U prošlosti nijedan spol nije imao moć nego samo svoju spolnu ulogu kojoj je svrha bila opstanak zajednice. Moć je tu definirana kao ‘kontrola nad vlastitim životom’, a nju u potpunosti nisu imali ni muškarci ni žene. Uloga žena je u tradicionalnom sustavu bila da podižu djecu, uloga muškaraca je bila da zarađuju novac.

Taj tradicionalni poredak je Farrell nazvao ‘Prvim stupnjem’ zalažući se za prelazak muškaraca i žena u ‘Drugi stupanj’ koji je danas omogućen tehnološkim napretkom i suvremenim načinom života. U Prvom stupnju spolne uloge su bile uvjetovane preživljavanjem, a u Drugom je omogućeno samoostvarenje pojedinca. Krajnji cilj Drugog stupnja bila bi ravnopravnost spolova temeljena na međusobnom nadopunjavanju i obostranom razumijevanju muškaraca i žena.

Feministički pokret je prema Farrellovom mišljenju imao pozitivnu ulogu u rušenju negativnih predrasuda prema ženama, ali je isto tako stvorio niz negativnih predodžbi o muškarcima portretirajući ih kolektivno kao problematične nasilnike. Ženama je pomogao da pređu u Drugi stupanj, dok je muškarce ostavio u njihovoj tradicionalnoj ulozi zaštitnika žena, koji su svojom pozicijom u društvu (većina političara su muškarci) oslobodili žene od tereta Prvog stupnja, ali su pritom zaboravili osloboditi sebe. Na probleme muškaraca (pa čak i dječaka) gotovo nitko danas ne obraća pažnju jer su sva pažnja i suosjećanje usmjereni na žene, koje se percipiraju kao slabije. Muškarci su i dalje raspoloživi. Farrell je problem opisao kroz izreku: ‘Slabost muškaraca je njihova fasada snage, a ženska snaga je njihova fasada slabosti’.

Temeljne ideje koje je Farrell iznio u svojoj knjizi naišle su u trenutku izdavanja ‘Mita o moći muškaraca’ na žestoku kritiku iz krugova glavne struje feminizma, a potporu su dobile od disidentskih feministica poput Camille Pagliae. Tek razvojem interneta knjigu je kao svoju idejnu platformu prigrlio krug aktivista za prava muškaraca i ponovno je učinio aktualnom. Farrell je 2014. godine bio jedan od glavnih govornika na prvoj međunarodnoj konferenciji o problemima muškaraca u organizaciji web stranice A Voice For Men.

Farrell je u knjizi ‘Mit o moći muškaraca’ naveo niz problema koji danas tište muškarce, a koji nisu prepoznati od strane društva i zbog kojih je potreban pokret za prava muškaraca kao protuteža feminizmu, sa ciljem da se jednog dana nadiđu i ukinu i jedan i drugi:

– negiranje da su i muškarci u velikom broju slučajeva žrtve obiteljskog nasilja (to pokazuju brojne statistike)

– muškarci kao žrtve seksualnog nasilja

– nemogućnost muškaraca da se obrane od lažne optužbe za silovanje (ukidanje presumpcije nevinosti u sudskim postupcima)

– zaostajanje dječaka za djevojčicama u školskom sustavu

– potreba djece za očevima i očeva za djecom (podijeljeno skrbništvo nakon razvoda)

– novačenje isključivo muškaraca u vojne postrojbe

– važnost kreiranja kontracepcijske tablete za muškarce (reproduktivna prava muškaraca)

– obrezivanje dječaka kao nedopustiva praksa

– veliki broj suicida među muškarcima

– nedostatak istraživanja o tome zašto muškarci žive kraće

– negativno prikazivanje muškaraca u medijima

– objašnjenje da razlika u prosjeku plaća muškaraca i žena (tzv. ‘pay gap’) nije posljedica diskriminacije nego različitih izbora profesije i razlike u broju ukupnih odrađenih radnih sati

– pravo na utvrđivanje očinstva djeteta

– nedostatak suosjećanja s muškarcima (muškarci su za istu vrstu zločina prosječno osuđeni na znatno dužu zatvorsku kaznu nego žene)

– slušanje problema drugog spola umjesto okrivljavanja

Muška emancipacija bi, kao i ženska, bila emancipacija od uloge u tradicionalnom sustavu Farrellovog Prvog stupnja i prelazak u Drugi stupanj, u kojem bi muškarci od strane društva dobivali istu razinu empatije koja je namijenjena ženama. Zvuči kao ogroman zadatak za 21. stoljeće, jer bi u tom procesu trebalo srušiti veliki broj duboko ukorijenjenih negativnih predrasuda i tradicionalnih očekivanja od muškog spola.

Izvor: Jutarnji List