FORA PLUS - Lovac na vještice

Slični članci

Najranije srednjovjekovno spominjanje vještičjeg leta na metli bilo je 1440. u poemi od 24.000 stihova Prvak damā (Le Champion des Dames) koju je francuski pjesnik Martin le Franc (1410.-1461.) posvetio Vojvodi Burgundije Filipu Dobrom (1396.-1467.). No treba reći da le Franc osobno nije u to vjerovao. Štoviše, bio je jedna od javnih osoba koje su prosvjedovale protiv Lova na vještice. Smatrao je da vještičarstvo u stvarnosti ne može postojati jer se to protivi Božjem naumu, te da je i one žene koje su to priznale zapravo obmanuo đavo. Krivio je svećenstvo za širenje vjerovanja u vještice.

No, mit potječe iz mnogo ranijeg vremena. U rimskoj mitologiji postojala su bića strige (latinski: strix) “sova, ćuk, striga, vještica”. Vjerovalo se da je to biće ćuk (Otus scops), ptica iz reda sovkā. Ponekad se to značenje proširuje i na kukuviju drijemavicu (Tyto alba). Strige su bila zla bića koja su sisala krv maloj djeci. Vidjeti ih, bio je loš znamen. Vjerovalo se da kad uzmu ljudsko obličje mogu letjeti na metli i stavljati mast za letenje. Takve je sablasti i božica lova Dijana vodila u svoj divlji lov (wild hunt). Možda je to osnovni razlog zašto je u srednjem vijeku mnogo više priča o vještičjem letu na metli dolazilo s područja Italije i Francuske, a gotovo nijedna iz Engleske. U škotskom poganstvu, kraljica vještica Nicnevin također se prikazuje kako jaše na oluji. Iako su u suvremenoj kulturi vještice ružne i zle stare žene koje lete na metlama, prva osoba koja je tvrdila da je to učinila bio je vještac imenom Guillaume Edelin, 1453. godine.

“Vjerovanje prema kojemu vještice lete na metlama očigledno je nerazumijevanje magijsko-poetske šifre koja ukazuje na šamansku ekstazu i vizionarski let duha”, kaže autor Gwydion (Vika – Drevna religija veštica, Beograd, 1994.). Let na metli zapravo je simbolički prikaz postizanja mističnog iskustva sjedinjenja s božanskom energijom, postizanja transa i ekstaze i to privremenom “smrću” tijela (što se odnosi na umirenje tijela, obamrlost, katalepsiju ili čak nesvjesticu). Riječ je dakako o “astralnoj projekciji” pri čemu energetsko ili astralno tijelo napušta grubo fizičko tijelo koje ostaje u stanju potpune smirenosti.

Da bi se postiglo takvo iskustvo, tipična je šamanska praksa u svim dijelovima svijeta bila i uzimanje određenih psihoaktivnih tvari. Otuda u pričama o vješticama dolazi čarobna mast za letenje kojom su se vještice mazale prije nego što bi uzletjevši na metli pošle na sabat. Dok su sjevernoamerički i sjevernoazijski šamani pili napitke ili pušili sušeno bilje, u Europi su se rabile opojne biljne masti, o čemu ima mnogo zapisa iz Francuske i Italije. U Hrvatskoj je primjerice zabilježen pojam vilinska (vilonjska) mast.

Kad osoba izvodi astralnu projekciju, ona je na pravom putovanju po hiperprostoru i susjednim dimenzijama realnosti. Istodobno, u žargonu se za osobu pod utjecajem halucinogena, kaže da je na tripu (engleski: bad trip “loše putovanje”). Na takvo putovanje osoba ne ide sama nego s nekim pomoćnikom ili pomagalom. To je astralno i psihičko vozilo koje pruža najveću udobnost. Na astralnoj razini duh bi zajahao moćnog konja ili Pegaza, a tijelo metlu ili motiku. Burjatski šamani za iste svrhe rabe konjski štap (koji ima ručku u obliku konjske glave). Altajski šamani ispred šatora bi postavili strašilo u obliku guske, te bi trčeći oko njega započeli astralni put na guski. To simboličko jahanje predstavlja napuštanje tijela ili mističnu “smrt” šamana. Inače, iz vremena Lova na vještice postoje i zapisi po kojima žena ne bi ostvarila ekstatički uzlet metlom, nego bi ju ostavila u postelji, mašću se namazala pod pazuhom i po tabanima, pa odletjela kroz prozor, dok bi njen muž mislio da ona i dalje spava.

U metli tako dolazi do spajanja nekoliko filozofskih i mitoloških simbola. Ponajprije, metla je sredstvo za čišćenje, a time i energetsko pročišćavanje, potom astralno psihonavigacijsko vozilo, te simbol plodnosti. Drška metle simbolizira falosno božanstvo, tj. “sveti ud”. Vještičje jahanje na metli, kao i vilinsko jahanje na konju, može predstavljati erotsku pozu “žena gore” u kojoj muškarac leži na leđima, a žena zauzima aktivnu (inkubnu) poziciju. Iz ovog spoja simbolike astralnog vozila i spolnog odnosa, proizlazi ideja o kozmičkom orgazmu ili naprosto orgazmu kao putu do ekstaze i mističnoga transa.

Kad bi muškarci išli na takvo putovanje, češće bi zajahali vile nego metlu, a postoje zapisi kako su u Hrvatskoj vještice jahale i drenovu metlu, vratilo, preslicu, rašak, ravulje (vile za drač s dva kraka) itd. Ti poljoprivredni alati dodatno povezuju vještice s plodnošću. Oni joj daju ulogu hraniteljice, a žarač za vatru (ožeg) daje joj i značenje starice koja uz kućno ognjište čuva staru duhovnost. Otuda dolaze priče kako vještice čuvaju mast za letenje u loncu ispod ognjišta.

Autor:Z.G./Dnevno.hr