Jedan dan u životu primoštenskog glazbara: Smotra u Skradinu
Slični članci
Izlazim iz kuće … žurim … jedna te ista misao mi prolazi kroz glavu već 29 godina vjernog služenja primoštenskoj glazbi … “ma koga mi vraga ovo treba u životu” … ali …
dolazim u prostorije glazbe, jedni se ležerno spremaju
mlađi krate vrijeme igricama …
dok najstariji nose i slažu instrumente (normalno 🙂 …
naprtija san svoju muku na leđa … i ludilo počinje ….
guramo po prvi put danas instrumente u autobus …
krenuli smo … predsjednik broji ljudstvo ….
u autobusu je ležerna atmosfera … autobus staje da nekog ukrca u Brodarici i, gle vraga, taman je sta pored trafike što izvlači osmijeh na lice glazbara …
stigli smo …. vadimo instrumente iz autobusa, obavljaju se zadnje konzultacije sa predsjednikom Udruga puhača … gdje, kad i kako …
natovarili smo instrumente i krećemo prema mjestu dogovora
dalazimo na mjesto dogovora i onda čekamo ….
dolazi zapovid da idemo 200 metara dalje i tamo, gle vraga, opet čekamo ….
nakon tridesetak minuta napokon su se sve glazbe skupile i mimohod počinje …
kako izgleda glazba u mimohodu pogledajte u našem kratkom filmčiću …
prolazimo skradinskim ulicama te dolazimo na glavni trg gdje opet čekamo …
kad su se sve glazbe spustile na glavni trg, svih cca 500 glazbara sviraju zajednički marš (da se naježiš….)
vraćamo se na mjesto gdje će se smotra održati te koristimo vrijeme za zajedničko fotografiranje za našu Rebeku koja je također bila naša glazbarka …
sve je spremno da smotra glazbara krene … dok ne dođe naš red, normalno … opet čekamo
kolege iz Vodica se malo krijepe …
pažljivo se sluša konkurencija te se komentira ko je napredova, ko je najbolji, ko se najviše popravija od prošle smotre koja se održala u Drnišu ….
doša je i naš red … adrenalin … srce tuče … krećemo za koji sekund …
odsvirali smo svoje … normalno, najbolji smo, nema boljih od nas …. 🙂
Napokon je došao taj trenutak …. spas, radost, … nakon konstntnog čekanja, nošenja, stajanja …. sve se zaboravlja … čak i upaljene vene u špic postolima ….
na veliko oduševljenje dolazi i naša vjerna publika …
kraj službenog dijela … radost, veselje, samo da nije opet nosati te instrumente …
a sada sljedi ono zašto volimo biti glazbari ….
kraj 1. dijela …