Primošten za Rebeku Radić: borimo se za naše dite!

Slični članci

• FOTO KRITIKA – Opasno uključivanje na glavnu cestu
• Traže se radnici za rad na štandu suvenira
• OBREDI VELIKOG TJEDNA

Prenosimo u potpunosti tekst Slobodne Dalmacije:

Fala Bogu da smo se skupili, a da ko će nego misto za svoju Rebeku. Ne može drugačije – najčešći je komentar ovih dana među Primoštencima kada ih se upita kako bi opisali fenomen humanitarne akcije koja je krenula iz ovog malog mjesta, a pokrenula je cijelu Hrvatsku i proširila se izvan njezinih granica.

Uspjeh ne čudi kada se zna da Primoštencima humanitarne akcije nisu strane. Svojevrsni dobri duh, odnosno više njih, ekipa je iz lokalnog malonogometnog kluba koja već treću godinu zaredom organizira humanitarni malonogometni turnir, čije su donacije do sada pomogle ustanovi u Bratskom Docu, Šibenki Mari Roši i stradalima u poplavama u Gunji.Ovaj turnir za Rebeku došao je sasvim slučajno, tvrde njegovi pokretači Maja, Antonio, Kažimir,Nikola i Ivan.

E, da nam se naspavati…

– Krenuli smo s organizacijom turnira kao i svake godine, no nismo imali unaprijed određen cilj akcije. Nismo znali gdje ćemo novac usmjeriti, ali smo se vodili idejom da će, unatoč tome, biti dobro iskorišten. Negdje u pola organizacije javili su nam se Rebekini roditelji, i to je bilo to. Od tada gotovo pa da i ne spavamo – govore uglas dok nam u jednom primoštenskom kafiću objašnjavaju kako je sve počelo.

Ne žele se pojedinačno isticati jer, kako kažu, sve rade zajedno, s jednim srcem za Rebekin odlazak u Ameriku.
U trenutku dok smo vodili razgovor Rebekin odlazak bio je gotovo siguran. Na posebnom računu prikupljeno je oko 500 tisuća kuna, dok je preko 060 telefona donirano još oko 300 tisuća. Ukupno je za operaciju potrebno 80 tisuća dolara, no malu nesigurnost unosi činjenica što će bolnica ispostaviti račun za sve svoje usluge tijekom boravka u bolnici.

– Iskustvo ljudi koji su se liječili u Americi pokazalo je da dnevni troškovi bolnice znaju debelo premašiti osnovni trošak same operacije. Nadamo se da će se Rebeka oporaviti u najkraćemu mogućem roku te da će njezin postoperativni boravak biti sveden na najmanju moguću mjeru, no to sa sigurnošću nećemo moći znati sve dok se operacija ne obavi. Sreća je što Rebekin tumor nije zloćudan, no vrlo je agresivan i zato moramo reagirati što prije, no ne predajemo se i sigurni smo da ćemo prikupiti dovoljno novca – objašnjava nam Maja Zorica, jedna iz skupine mladih primoštenskih humanitaraca.

Akontacija za operaciju trebala bi biti uplaćena do 29. svibnja, nakon čega će se telefonski broj ugasiti, a novac će ići na obračun, što potraje oko mjesec dana, objašnjava nam organizatorska ekipa. Tek će se tada, početkom lipnja, sa sigurnošću moći reći koliko je novca ukupno donirano. Veličinu akcije opisuje i činjenica da su se za potrebe humanitarne akcije svi teleoperateri odrekli svoje naknade pri pozivima na broj 060 92 02, a broj je realiziran u rekordnom roku od dva tjedna.

Kao i svi humanitarci, ekipa koja je pokretačka snaga ove akcije ne vidi ništa posebno u svom doprinosu, nego najnormalniji potez ljudi koji suosjećaju s potrebama svoje sumještanke i prijateljice.

– Nismo ni jednog trenutka dvojili, zamislite samo da je riječ o vašem djetetu, članu obitelji ili prijatelju. Tu jednostavno nema dvojbe iako svi imamo redovne poslove i obiteljske obveze, a zbog organizacije gotovo smo sve privatne obveze zapostavili, ali nastavit ćemo tako sve dok se Rebeka ne vrati kući izliječena – govori nam Nikola.

Riječ je o skupini prijatelja okupljenih u malonogometni klub koja je nakon poziva sjela za stol i krenula u akciju.
– Počelo je tako što se nekoliko nas iz malonogometnog kluba sastalo u kafiću u kojem se inače sastajemo. Iskoristili smo jedini alat koji nam je tada bio dostupan, a to su društvene mreže. Napravili stranicu na Facebooku, proširili prijateljima i čekali. Nije trebalo dugo da se ideja proširi po Primoštenu, o čemu govori i činjenica da je stranica u samo dvadeset sati skupila više od dvije tisuće likeova – govori nam Maja Zorica.
Nakon što je krenula kampanja po internetu, uključili su se mediji, a onda je kafić postao jednostavno premalen za sve koji su željeli sudjelovati u organizaciji. Ljudi su dolazili jedan za drugim nudeći svoje vrijeme, poznanstva i ideje kako pomoći… Osim organizacije turnira “Četiri kafića”, trebalo je osmisliti i večernji zabavni program te gastroponudu.

Nestalo ajvara

– Zamislite nas koji nemamo pretjeranog iskustva s ovakvim događajima kako organiziramo nešto za više od tri tisuće ljudi. Nismo znali što očekivati, koje će količine pića i jela biti dovoljne. Još se smijemo tome kako smo pokupovali sav ajvar dostupan u Primoštenu, za pljeskavice, a riječ je o šezdeset kila, a svejedno je bilo malo. Napunili smo više od sedam i pol tisuća čaša piva – s osmijehom govori Kažimir, prisjećajući se dojmova s humanitarnoga koncerta, te dodaje da takvu feštu Primošten nije vidio od početka devedesetih.

Organizatori kažu da ih u svemu najviše vodi Rebekina nevjerojatno pozitivna energija. Vibra je to koja predstavlja život i ponos na zajedničku borbu.

– Ona je iznimna djevojka i ne samo da se odlično nosi sa svojom bolešću, nego pokreće i nas ostale. Velika je pozitivka koja je prenijela osjećaj i na nas, tako da smo se svi povezali na jednoj višoj razini. To je osjećaj koji se teško može opisati riječima – govori Maja.

I koliko god zvuči kao klišej, Primošten zaista živi za Rebeku, a akcija je prerasla jednodnevni događaj te postala vrijednost koju su Primoštenci poželjeli njegovati i ubuduće.

U điru po mistu u nezahvalan sat, oko podneva, ipak smo pronašli nekoliko sugovornika od kojih su svi redom na svoj način bili uključeni u akciju.

– To je sasvim normalno. Riječ je o našem ditetu, a činjenica jest da uvijek kada su ovakve situacije u pitanju, pomaže mali čovik. Iako nisam sumnjala u svoje Primoštence, organizacija turnira i vođenje ove akcije su me stvarno ugodno iznenadili – kazala nam je Lidija Gracin.

Ante Huljev nam je, pak, iznio svoje viđenje. Kaže, ništa nije slučajno.
– Netom prije turnira proslavili smo svoju zaštitnicu Gospu od Loreta, a ovoliki odaziv znak je da nas sigurno prati i da smo u njezinoj milosti. Uvjeren sam da će sve biti u redu, jer smo pokazali toliko ljubavi, a bez nje nema ništa – govori nam Huljev.

Vratit će se zdrava

– Svako malo čujemo da iz malih mjesta odlaze mladi ljudi, a ovu akciju su pokrenuli baš mladi i najviše su se oni uključili u organizaciju. Time smo pokazali da smo posebno mjesto jer nas je ovo doista ujedinilo – kazala nam jeAntonija Gracin.

Istog je mišljenja i Luigi:
– Oduševljen sam reakcijom sugrađana, to se ne viđa svaki dan i nadam se da ćemo na jedan način nastaviti ovakve humanitarne akcije budući da uvijek ima ljudi kojima je pomoć potrebna. A mi smo itekako pokazali da možemo.

Organizatori kažu kako će zahvalnica nakon svega biti poduža, budući da uz brojne građane nije bilo ugostitelja i obrta koji se nisu uključili, dok je i Općina podržala akciju u logističkom smislu odobravajući potrebne dozvole.
– Evo napišite i da svima zahvaljujemo. Ne želimo nabrajati svakog posebno da ne bismo slučajno nekoga zaboravili. Ova snaga nam je veliki motiv da nastavimo s humanitarnim radom i sigurno ćemo iduće godine nešto slično organizirati. Samo ćemo početi ranije da se stignemo naspavati – zaključuje ekipa uglas, s porukom da jednako velika fešta očekuje Primošten nakon što se Rebeka vrati iz Amerike – izliječena.

JUNACI SA ŽALA I Primošten iz minute u minutu živi za svoju Rebeku! Akcija prikupljanja pomoći za teško oboljelu 16-godišnju gimnazijalku, čiji osmijeh slama očaj i vraća nadu, ‘zapalila’ je cijelu zemlju u samo nekoliko dana, preplavila društvene mreže i zagrijala srca svih ljudi dobre volje. Mi vas danas, uvaženi čitatelji, vodimo tamo gdje je sve počelo – na primoštensko žalo u društvo Rebeke, njezinih roditelja i skupine mladih Primoštenaca, pokretača jedne od najvećih humanitarnih akcija u hrvatskoj povijesti kako bismo se svi iznova uvjerili u ono što znamo od početka – Rebeka će pobijediti, ona je rođena pobjednica.

Još malo pa milijun Kako su nas u petak ujutro izvijestili organizatori humanitarne akcije ‘Život nema cijenu’, do sada je za liječenje Rebeke Radić prikupljeno oko 830.000 kuna. Od toga, 502 tisuće kuna uplaćeno je na poseban račun Malonogometnog kluba Primošten. Na humanitarni telefon 0609202 primljeno je oko 65.000 poziva. Kada se pozivi preračunaju u novac – to je oko 325.000 kuna. Humanitarni telefon u funkciji je do 28. svibnja. Do tada – svi slušalice u ruke i zovi, samo zovi! Osim telefonski i uplatama na žiroračun, Rebeki se pomaže nizom humanitarnih akcija diljem Šibensko- kninske županije. Jučer je u Murteru u organizaciji tamošnje Osnovne škole ‘Murterski škoji’ održana humanitarna utrka ‘Trčimo zajedno’ na kojoj su sudjelovali učenici, njihovi roditelji, ali i svi ljudi dobre volje. Humanitarni karakter imat će i nedjeljna utakmica 3. HNL – skupine jug između Šibenika i Omiša. Dakle, svi koji želite pomoći Rebeki u nedjelju u 17 sati na Šubićevac, gdje će biti organizirana humanitarna lutrija. Lutrije će se prodavati po cijeni od 10 kuna, a sretnici će moći dobiti dresove bivših nogometaša Šibenika Ademija, Zeca, Kulušića, Schildenefelda, ali i igrača koji još uvijek nose “narančasti” dres. Nogometaši Šibenika već su uplatili novac za liječenje Rebeke Radić: – Pomogli smo u skladu s našim mogućnostima. Vjerujemo kako će Rebeka pobijediti u najvažnijoj utakmici svog života – kaže Josip Maleš, nogometaš Šibenika. Nije daleko ni srijeda, kada će u brodaričkom caffe baru Fjaka biti organiziran još jedan humanitarni koncert za 16-godišnju Primoštenku. Karte će biti prodavane po simboličnoj cijeni od 20 kuna, a nastup su, uz klapu Sv. Florijan, potvrdili i brojni drugi izvođači. KREŠIMIR GULIN Izvor: Slobodnadalmacija.hr